Depopulacija – prvi dio

Kako globalna tiranija sve više izlazi na vidjelo, ona se na interesantan način sve bolje maskira u takozvane “zelene opcije”. Pod motom spašavanja stanovništva planete stvara se najnovija zamka svjetske elite, vrhunskih znanstvenika i različitih bogataških udruženja iz kojih dolaze sve glasniji pozivi za drastične mjere s kojima bi se spriječila planetarna implozija zbog prenapučenosti i iscrpljenih resursa.

Nedavno su Ujedinjeni Narodi objavili stvaranje plana s kojim bi se “čvrstom rukom i još čvršćim stavovima” prisililo stanovništvo planete na ekološke mjere s kojima bi se stvorila nova epoha nakon negativnog utjecaja čovjeka na Zemlju s posljedicama koje se čine nepopravljivim.

Ovi stavovi nepogrešivo proizlaze iz pera zloglasnog Rimskog kluba (Club of Rome) koji je 1972. objavio opskurnu knjigu “Granice rasta” (“Limits to Growth”) u kojoj otvoreno tvrde kako će svijet “propasti” ako ljudi ne postanu sluge tehnokrata, koji će svojim neo-feudalističkim vladanjem smanjiti populaciju planeta. U vrijeme izdavanja ove knjige, ekonomist sa Sveučilišta Yale, Henry Wallich je objavio da implementacija stanovišta Rimskog kluba znači “potpuno osiromašivanje milijardi ljudi” kako bi se smanjila populacija planete.

Čini se da je elita dala zeleno svjetlo takvom planu jer je nedavna studija Massachusetts Institute of Technology potvrdila zaključke iz knjige “Limits to Growth” naročito zbog činjenice da sve više vidimo kako se ruši svjetska ekonomija i zbog brojnih slučajeva u kojima novi “zeleni policajci” to jest vojnici navodno oslobađaju cijele države. Prema studiji MIT-a, mi se bezuvjetno krećemo ka potpunom kolapsu planetarne ekonomije, čiji će konačni slom stvoriti “kolosalno smanjenje populacije,” ako ne shvatimo šta je zapravo stvorio Rimski klub.

Po ulicama Europe već vidimo različite nerede koji nastaju zbog vladinih mjera štednje, također primjećujemo sve veći broj samoubojstava koji se događaju jer su ljudi ekonomski uništeni, zbog takvih stvari se uvode drakonske mjere s kojima vlastodršci pokušavaju smanjiti državne dugove izmakle kontroli.

Ova vrsta dugovanja je pokrenuta takozvanom Ponzijevom shemom internacionalnog bankarstva, s kojom su se stvarala radna mjesta uz pomoć kreditiranja i zaduživanja uz uvjet plaćanja dividendi i kamata kako bi elita polako ali sigurno mogla doći do većinskog vlasničkog udjela gotovo svih kompanija na svijetu, nakon čega su isti počeli namjerno uništavati vrijednost kompanija kako bi kupili za male pare preostalu imovinu i dionice, točnije kupovali su je i još uvijek je kupuju za stoti dio vrijednosti.

Globalna elita je nastavila s ignoriranjem problema koji su se generirali po cijelom svijetu i takvi problemi uopće nemaju veze sa smanjenim resursima, neodrživom ekonomijom, prenaseljenošću, već je pravi uzrok ovog problema u centraliziranoj kontroli, slabom i lošem menadžmentu i bezobraznim glomaznim krađama koje su počinili korporativni moćnici koji su koristili globalizaciju kao sredstvo uništenja neovisnosti mnogih država i tvrtki.

Države koje su bogate u mnogim prirodnim resursima, ako su one na primjer na području Afrike, ili Srednjeg Istoka, su odavno mete krađa kolonijalista, i takvim državama se nikada nije dozvolila potpuna samostalnost, šta više u takvim državama se otvoreno potpomaže manipulacija, zbog toga one nikada zapravo neće biti slobodne.

Ova strategija se danas prakticira i u zapadnim društvima, gdje su dobra Europe pokrala na isti način, i sve to uz pomoć prastarog ali dobro isprobanog načina pod motom: “Zavadi pa vladaj.” Ali situacija je sada malo drugačija, jer se ovakvom politikom više ne služe države već prvenstveno tvrtke i najbogatiji ljudi svijeta. Nevladine organizacije i internacionalni financijeri se nevjerojatno dobro služe motom: “Zavadi pa vladaj” i ljudi iz njihovih redova točnije njihovi financijeri i osnivači pripadaju stvarnoj ili tajnoj vladi ovoga svijeta.

Kada se pažljivo sakupe svi djelići slike jasno se može vidjeti namjerno pljačkanje dobara, tako da sve jači poziv na stvaranje rješenja od istih ljudi koji su pokrali i upropastili države, opelješili resurse, to jest od istih ljudi koji su napravili probleme, a koji sad pozivaju na pravednu intervenciju za spas Zemlje, ovaj poziv nije ništa više nego obična prevara i smicalica.

U samom središtu mreže koja je splela različite ratove, neimaštine i propadanja resursa nalaze se proslavljeni akademski građani; vrhunski ekonomisti, stvaratelji službene propagande, klimatolozi, antropolozi, upravnici nevladinih organizacija, vođe organizacija za ljudska prava, ljudi koji žele dobro i oni koji nam uopće ne žele dobro, i naravno tu se nalazi i Rimski klub.

Kao prvo, važno je razumjeti nastajanje Rimskog kluba i njegove filozofije, jer jedino na takav način možemo predstaviti njihov pravi cilj osobito činjenicu da određene individue iz ovog kluba ne smatraju sve ljude jednakim niti im je važan život svakog ljudskog bića.

Problem i reakcija

Rimski klub je osnovan 1968., na imanju Davida Rockefellera u Bellagiou (Italija) za vrijeme internacionalne konferencije koja se nazivala “Stanje svjetskog poretka.” Na toj su konferenciji našli i 21 najutjecajnija znanstvenika iz tog doba, svi oni su diskutirali o ulozi ” intelektualaca “u formaciji novog svijeta, to jest novog svjetskog poretka.

Međutim, ova konferencija nije bila ni izbliza značajna koliko njihov novi sastanak koji se održao 1975., u Rimu, kada je grupa formalno dobila ime, oni su sebe automatski prozvali pametnijima i važnijima od ostatka svijeta i zaključili su kako umjesto nas moraju donositi odluke o svemu što je vezano za polje razvoja ljudi i politike.

Usprkos praznoj floskuli o želji za “stvaranjem boljeg svijeta za cijelo čovječanstvo” koju su prenapadno koristili svi megabogataši iz Rimskog kluba i sličnih društava, većina je shvatila da ovakvo stanovište nije usklađeno s njihovim zajedničkim stajalištem i ciljevima samog Rimskog kluba.

Stajalište i ciljevi Rimskog kluba su obznanjeni u knjizi “Limits to Growth” koju su oni nazvali “Prva svjetska globalna revolucija”, što je 21. godinu kasnije neizbježno dovelo do agresivne provedbe prijašnjih sugestija Rimskog kluba uz otvorenu manipulaciju svijeta ka globalnom jedinstvu to jest jednoj tehnokratskoj vladi.

U knjizi možete pronaći mnoge ključne navode koji će vam dati direktan uvid u mentalni sklop ljudi koji nas žele voditi u budućnost, no najviše je nevjerojatan dio knjige u kojemu jasno govore o “limitima demokracije.”

“Demokracija nije panaceja, ne može organizirati sve i demokracija nije svjesna svojih limita.”

“Današnje forme demokracije nisu spremne za sve ono što im se sprema u budućnosti.”

“Mi smo predvidjeli (u stvari odbijamo priznati) naše vlastito neznanje i možemo reći nedostatak političke volje. Vrlo je važno da se demokracija revitalizira i da dobije nove mogućnosti to jest da se omogući da se nosi sa sve više pretečom globalnom situacijom. Drugim riječima, može li se u ovakvom svijetu vladati? Odgovor je vjerojatno, NE, naročito ako bi se pokušalo vladati kroz postojeće strukture sa sadašnjim stavom.”(Stranica 71-72, online edicija).

Ovo su interesantne izjave i jako se dobro povezuju s objavama profesorice sa Sveučilišta Oregon, Kari Norgaard koja je nedavno izjavila kako bi sve one koji smatraju da su klimatske promjene napravljene od strane utjecaja ljudi obična obmana, trebalo proglasiti mentalno defektnim rasistima. U pismu koju je Norgard poslala Obami stoji:

“Zastupnici ne bi trebalo čekati mišljenje javnosti kako bi se pokrenule prijeko potrebne akcije. Mišljenje javnosti važno u demokraciji ali ako bi u budućnosti radili na takav način učinili bi užasne pogreške. “

I naravno, takvi zastupnici vrlo često nisu čak ni demokratski izabrani, kao što imamo priliku vidjeti na slučaju Rimskog kluba.

Iza mnogih nevladinih organizacija i udruženja nalaze se ljudi koji na umu imaju sve osim spašavanja svijeta i ljudi iz situacije u kojoj se danas nalazimo.

Da bi vlastodršci mogli opravdati tako očigledno kršenje demokratskih standarda oni su morali stvoriti prijetnju koja će biti toliko velika da će obuhvatiti i mobilizirati sve resurse i pamet; uz pomoć takve prijetnje, agresivni koraci i akcije će ostati neprimijećeni i nitko na njih neće obraćati pozornost jer navodno spašavaju sve na planeti. Rimski klub je to jako dobro znao …. Oni su u stvari stvorili takvu politiku po vlastitom nahođenju.

Nastavak: Depopulacija – drugi dio

Izvor: Activist post

Preneseno sa: vizionarski.wordpress.com