Uvod u Novi svjetski poredak

Pojedini ljudi od davnina sanjaju o tome da vladaju svijetom. Sam društveni poredak nas od malena uči i u nama potiče želju da budemo bolji i da posjedujemo više od onog drugoga, te bi malo tko mogao reči da potajno nije sanjao o tome kako bi bilo predivno vladati svijetom.

Kroz ljudsku povijest itekako je bilo primjera takvih pokušaja i to od perzijskog i rimskog carstva, preko engleskih kolonijalnih ratova, do Hitlera i nacističke Njemačke. Nakon strahota II. svjetskog rata ustalilo se mišljenje kako je svijest ljudske rase evoluirala na jedan viši nivo i kako se takve strahote više nikada neće i ne mogu ponoviti. No bez obzira koliko nam to puta ponavljali, svakodnevni primjeri itekako to demantiraju.

Da li bi vam bilo toliko teško prihvatiti činjenicu da se svo ovo vrijeme, od kraja II. svjetskog rata, pa do danas po tom pitanju nije ništa promijenilo i da cijelo ovo vrijeme jedna mala skupina ljudi uspješno provodi i približava kraju plan svjetske dominacije? U sljedećem članku pokušati ćemo Vam približiti otprilike cijelu situaciju (jer je tema toliko iscrpna da bi se mogla o njoj napisati podeblja knjiga) i pokazati Vam da je to zaista tako i da jedino što je evoluiralo kroz ljudsku povijest jest pristup kojim se pojedinci služe kako bi došli do tog vijekovima željenog cilja – svjetska dominacija ili stvaranja Novog svjetskog poretka.

Za početak, što se nalazi iza naziva Novi svjetski poredak?

Novi svjetski poredak je plan političke i financijske elite da stvori jedinstvenu svjetsku vladu i ukine suverenitet nacionalnih država, da se stvori jedna nova svjetska država koja bi imala jednu vladu, jedan zakon i sud, jednu vojsku i policiju i jednu valutu za sve sadašnje države svijeta. Obični ljudi u toj novoj globalnoj državi služili bi isključivo kao robovi odabrane manjine na njenom vrhu, čipirani sa RFID čipovima i pod budnim okom Big Brother-a.

Zvuči nevjerojatno? I meni je u početku, ali krenimo redom…

Koji bi uopće bio razlog centraliziranja moći? Ako postoji mnogo ljudi koji donose odluke onda ona nekolicina u središtu neće imati moć nad svima i vrlo će teško progurati svoje zamisli, jednostavno bi područje kontrole bilo preveliko za kontroliranje da bi mogli donijeti odluke koje će njima odgovarati. Bilo koji oblik diktature u povijesti želio je upravo to – centraliziranu vlast koja diktira svima što trebaju raditi i da njihove odluke utječu na sve ljude u zajednici.

Stvaranje centralne vlasti kroz povijest je izgledalo otprilike ovako: Prvo su postojala plemena i o njegovoj sudbini je odlučivala malena grupa ljudi unutar tog plemena. Nakon toga, plemena su se počela okupljati u države pod središnju vlast što dovodi do toga da sve manji broj ljudi kontrolira sve veći broj ljudi. U nedavnoj povijesti, što je i sljedeći logični korak prema sve većoj centralizaciji, svjedočili smo okupljanju država u unije ili superdržave. U medijima nam je to predstavljeno kao GLOBALIZACIJA. Konačni cilj elite je sve te novonastale superdžave spojiti u jednu globalnu državu pod jednom vlašču i jednom svjetskom Bankom.

Svjetska elita svijesna je da velike promjene donose za sobom i mnoga pitanja. Vrlo jednostavan primjer je ovaj: Da se nakon II. svjetskog rata, u kojem su milioni poginuli kako bi spriječili globalnu diktaturu takvog tipa, izašlo sa planom centralne svjetske vlade, ljudi bi postavili sasvim logično pitanje: Pa nismo li se protiv toga upravo borili? Na taj način plan nebi uspio i stoga je globalna elita morala do krajnjeg cilja ići malim koracima, manipulirajući zbivanjima na političkoj i ekonomskoj sceni, polako uvodeći promjene kako bi ih mi, obični  ljudi lakše prihvačali. Najbolji primjer takvog djelovanja je proces nastanka Europske Unije koja nije nastala odjednom, već upravo tim malim koracima. Prvo je osnovana Zona slobodne trgovine. Nedugo nakon toga političari i ekonomski stručnjaci su nam objasnili kako bi ta zona puno bolje funkcionirala kada bi se donijela neka pravila kojih ćemo se svi pridržavati, te bi naravno trebalo osnovati i vijeće koje prati da li se svi pridržavaju tih pravila i kojem treba dati i određene ovlasti itd. I tako, malo po malo došli smo do sadašnje situacije kada je na snazi Lisabonski sporazum (koji je iznad Ustava država članica i po kojem se između ostalog ukinulo pravo veta članica), u Bruxsellesu se nalazi vlada i predsjednik (koji na tu poziciju nije došao izborima) te iste Unije ili, sve više, superdržave. Naravno, EU je uzeta kao nama najbliži primjer, ali nije jedini takav primjer. Afrička Unija osnovana je 2002. godine, Sjeverno-američka Unija između Kanade, Mexica i SAD-a osnovana je 2005. godine, Pacifička Unija predložena je 2003. godine i trenutno je u tijeku njeno osnivanje i na kraju Azijska Unija koja još nije stvorena, ali Vladimir Putin je najavio svoj predizborni program za sljedeće predsjedničke izbore u Rusiji koji se sastoji od stvaranja Azijske Unije. Ovo je pozdravila Kina, tako da je samo pitanje vremena kada će se to ostvariti. Dakle, superdržave se stvaraju i sve se odvija željenim tokom globalne elite.

Kako to da nas drže pod kontrolom i da prosječan čovijek nezna ništa o tome?

Globalna elita izravno ili neizravno posjeduje sve glavne medije u Zapadnom svijetu, tako da filtriranjem informacija do ljudi dolaze samo one vijesti koje oni žele da mi čujemo. Npr. The House of Rotschild je još 1800. godine kupila Reuters, koji je kasnije kupio Associated Press, tako da je već od tada elita imala u posjedu dvije najveće svijetske novinske agencije. Ako se sjetite ratnih 90-tih godina, sjetiti ćete se i emisije HRT-a “Slikom na sliku” koja je odlično pokazivala kako se može manipulirati medijima i kako je lako preko njih formirati javno mišljenje. 20 godina kasnije većina vas je svjesna da se to događa i danas sa HRT-om, ali možda ne znate jednu drugu još i goru činjenicu, a to je da je trenutno u Hrvatskoj preko 90% drugih medija (elektroničkih i tiskanih) u vlasništvu firme WAZ Media, koja u sličnom postotku posjeduje i medije drugih europskih država. Sljedeći puta kada razmišljate o tome da li ćete kupiti Jutarnji, Večernji ili 24 sata imajte na umu da je jedina razlika između tih tiskovina njihovo ime. Njihov sadržaj stiže doslovno iz istog ureda negdje u Njemačkoj.

No, mediji nisu sve što bi trebali posjedovati za uspješnu kontrolu svjetske populacije. Najbitniji dio cijele priče je naravno - Novac. Početak njihove vladavine nad novcem počinje još za vrijeme  Engleskih kolonijalnih ratova, kada je Velika Britanija okupirala skoro 70% poznatog svijeta, odnosno 35 država ukupno. Tada je još vrijedio Zlatni standard - monetarni sustav u kojemu je jedna valutna jedinica imala pokriće u zlatu. Nakon mnogo godina ratovanja V. Britanija ulazi u financijske probleme i tu po prvi puta na scenu nastupaju bankari koji tadašnjem engleskom Kralju predlažu da će odštampati 2.400.000 funti za koje ne mora imati pokriće u zlatu i od kojih će pola zadržati, a pola dati kralju na korištenje. Kralj pristaje i to je dovelo do prvog slučaja tiskanja novca iz ničega u povijesti. To vrlo brzo dovodi do stvaranja privatne Centralne banke (privatne banke koja jedina ima ovlasti tiskati novac kojeg posuđuje Državi uz kamate) i takav model ubrzo se proširio na sve engleske kolonije, dakle na 70% svijeta. SAD koji se tek oslobodio engleske vladavine dugo je odoljevao bilo kakvim prijedlozima i uplitanjima u državne i financijske poslove od strane Velike Britanije. Upravo zbog toga 1910. godine, na Jeckyll Island-u održan je sastanak samog vrha svjetskih bankara, među kojima su najistaknutiji bili Rockefeller, Rothschild, Morgan, Schiff, Carnegie, Warburg i Harriman, gdje, između ostaloga raspravljaju o načinu da SAD prijeđe na model Centralne banke, te od Macindera naručuju Doktrinu dolara. 1912. godine Predsjednik SAD-a Taft iznosi program "Doktrina diplomacije dolara" čiji je temelj bio okupacija svijeta financijskim instrumentima (krediti, zajmovi i sl.). SAD, 1913. godine uvodi model centralne banke i privatni bankarski kartel (Rothschild, Morgan i Rockefeller) osniva Federal Reserve Bank - jedinu instituciju u svijetu koja ima ovlasti tiskati Dolar, još i danas rezervnu svjetsku valutu. Ako ste se pitali od kuda SAD-u toliki dug, ovdje vam je odgovor - svaki dolar koji Federal Reserve Bank odštampa, Vlada SAD-a obvezuje se vratiti ga Federalnoj rezervi (privatnoj banci) uz kamatu - i tako od 1913.g. do danas!

Da bi uspješno nametnuli svoje zamisli na globalnoj razini, financijska oligarhija morala je stvoriti nadnacionalne institucije koje su nadređene svim državama svijeta, institucije koje ne odgovaraju nikome i imaju ovlasti vezati države da rade onako kako im bude rečeno. Prvi bitniji događaj za stvaranje takvih institucija dogodio se 1942. godine potpisivanjem Atlanske povelje koja govori da se zapad mora objediniti kako bi se zaštitio od ostatka svijeta. Atlanska povelja tako je postala baza za kasnije osnivanje Ujedinjenih naroda i NATO-a. Na Bretton Woods konferenciji 1944.g. osnovane su još neke vrlo značajne institucije: Međunarodni monetarni fond (IMF), Međunarodna banka za obnovu i razvoj i Međunarodna banka za poravnanje koje su se nakon osnivanja UN-a ujedinile u Svijetsku banku (World Bank). Još od tada međunarodna financijska oligarhija koristi i mnoge druge vladine i nevladine institucije za sprovođenje svojih zamisli, te tajne organizacije poput BILDERBERG GRUPE, COUNCIL OF FOREIGN RELATIONS, TRILATERAL COMISSION i veliki broj zaklada koje financiraju projekte gore navedenih institucija u svijetu. Najistaknutije od tih zaklada su ROCKEFELLER FOUNDATION i CARNEGIE FOUNDATION. Ove dvije zaklade vrlo su bitne za Novi svjetski poredak jer preko njih, Globalna elita ima direktan utjecaj na proizvodnju hrane, lijekova, cijepiva, te znanost, tehnologiju i obrazovanje.Rockefeller Foundation je najveći financijer kompanije MONSANTO koja posjeduje preko 90% svjetskih patenata u biotehnologiji (više o Monsanto korporaciji ovdje). Nakon implementiranja Codex Alimentarius-a, skupa normi koje se koriste u prehrani i medicine (kojih se moraju pridržavati sve zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije-WTO), ta kompanija direktno kontrolira proizvodnju hrane u svijetu i najodgovornija je za uvođenje GMO hrane, dok s druge strane Carnegie foundation svojim ulaganjem u znanost uspješno kroz financije kontrolira gotovo sve od pronalaska novih lijekova i terapija do otkrića novih izvora energije što pogoduje velikim farmaceutskim kompanijama i energetskim divovima.

Gdje smo mi, obični mali ljudi u svemu ovome?

Najbolji odgovor na to pitanje dao je istaknuti američki povjesničar i teoretičar evolucije civilizacija, profesor Caroll Quigley. On je imao veliki utjecaj na Bill Clintona koji mu je bio student i vrlo mu je pomogao u njegovom političkom napredovanju. U jednoj svojoj knjizi od oko prije 40 godina napisao je:

"Sustav će biti kontroliran u feudalnom stilu. Svaki će čovijek biti numeriran pri rođenju i pračen kao broj kroz obrazovanje, financije, porez i sl. sve do smrti. Ovaj svjetski sustav financijske kontrole u privatnim rukama omogućio bi kontrolu političkog sustava svake zemlje i svijeta u cjelini."

Danas  nam uporno ponavljaju kroz medije kako smo mi pripadnici slobodnog svijeta i kako se političari i elita svakodnevno trude oko našeg boljitka i naših prava. Razmislite li malo, vrlo brzo ćete doći do zaključka da to baš i nije tako. Prvo, iako si to ne želimo priznati, sistem nas je već sada pretvorio u ništa drugo nego u njegove robove i to na vrlo jednostavan način - Novac. Krediti za stanove koje će otplačivati i naša djeca, minusi na tekućem računu, kreditne kartice, režije s jedne strane, a s druge, kroz televiziju i razne druge medije nam govore da moramo imati najnoviji mobitel, najjači automobil u kvartu, naj-ovo, naj-ono. Taj sistem nas je pretvorio u robove kojima je jedina zadaća raditi, trošiti, spavati i tako u krug. Možete si reči da ste slobodni, ali istina je ta da, kada vam je netko rekao kada ujutro morate ustati, taj vam je naredio i kada ćete i jesti i spavati, a odstupite li od toga postajete nezaposleni čovijek koji ne može otplačivati kredite i plaćati režije - ostajete s vremenom bez svega... Nažalost, ovakav sustav kontrole nije još dosegao svoj, njima željeni vrhunac - čipiranje ljudi.

RFID čipovi ili VeriChip proizvodi kompanija Postitive ID corporation i napravljeni su u veličini zrna riže koje se ugrađuje u dlan čovijeka. RFID čipovi (koliko god zvučali kao dio znanstveno-fantastičnog filma)  postoje i sam sustav njihove implementacije postoji od 2001. godine iako su dozvolu za ugrađivanje u ljudsko tijelo dobili tek 2005. godine. Sama infrastruktura za koriščenje ove tehnologije već je u upotrebi čipiranjem kućnih ljubimaca i do trenutka implementacije na ljude taj sistem će biti usavršen i lišen svih mana ako ih slučajno i ima. Ugradnja u ljude testirana je na američkim vojnim jedinicama u Iraku, a na američkoj televiziji već su se pojavile i prve reklame za čipove. Na samom čipu nalaziti će se naši financijski podaci, medicinski karton, osobna identifikacija i putem njega ćemo vršiti plaćanje. Sistem će nas kroz kontrolirane medije  uvjeriti da želimo biti čipirani jer nam to donosi razne pogodnosti. Oslobađa nas nošenja novčanika, ne možemo izgubiti novac, ne čekamo u redovima na blagajnama, drstično će se smanjiti kriminal, u slučaju nesreće doktori će jednostavnim skeniranjem moći pristupiti našim medicinskim podacima itd. Možda to zvuči i dobro na prvi pogled, ali čipovi imaju i mogućnost GPS pračenja i najgore od svega - isključivanja iz sistema. Zamislite svijet gdje je sve bazirano na toj tehnologiji. Ako vas je sada strah prigovoriti šefu ili nekom drugom autoritetu, šta će biti onda kada se uvede ta tehnologija? Šutjet ćete i moliti Boga da se nekome ne zamjerite da vam ne isključe čip. To je trenutak gdje vaša, sada već ionako upitna sloboda, potpuno nestaje.

Portal svijesti