Istina o cjepivima

Cjepiva – sloboda izbora i edukacija

Potencijalna korist naspram štetnosti cjepiva kontroverzna je i opširna tema o kojoj se u svijetu aktivno raspravlja već nekoliko desetljeća, dok neke studije i knjige ukazuju na to kako su pojedini liječnici upozoravali na štetne posljedice cijepljenja već na početku 20 stoljeća.

Zadnjih godina glas aktivista protiv cijepljenja (antivakcinalni pokret) sve je jači za što je posebno zaslužna sve veća dostupnost informacija putem interneta. Ukoliko počnemo istraživati ovu temu kao laik naići ćemo na izuzetno velik broj istraživanja, studija, intervjua i statističkih podataka iz cijeloga svijeta u korist antivakcinalnog pokreta. Međutim, također ćemo naići na službene stranice medicinskih udruga koje sva ta istraživanja opovrgavaju (ili pokušavaju opovrgnuti) te tvrde da su lažna i nestručna. Štoviše, liječnike i laike koji se protive cijepljenju i zalažu se za informiranost o štetnosti cjepiva optužuje se za širenje panike i teorija zavjere.

U tom mnoštvu dostupnih informacija svakako se trebamo zapitati s kojim interesima tko zastupa pojedine stavove i kakve koristi od toga imaju pojedini liječnici ili medicinske udruge te tko financira pojedina istraživanja. Cijepljenje je naime unosan posao na kojem farmacijska industrija zarađuje milijarde dolara godišnje i to je nešto što svakako moramo imati na umu kada se informiramo o ovoj temi.

U Hrvatskoj je cijepljenje djece obavezno i zakonom propisano te je Hrvatska jedina zemlja u Europi koja novčano kažnjava roditelje koji odbiju cijepiti svoju djecu. Djeca se u Hrvatskoj obavezno cijepe 15 puta protiv različitih zaraznih bolesti a ukoliko roditelji odbiju cijepiti svoje dijete liječnik ih može prijaviti i Centru za socijalnu skrb zbog zanemarivanja djeteta. Pod pretpostavkom da se zakon ne može promijeniti ukoliko se ne podigne glas javnosti u Hrvatskoj je osnovana i udruga pod nazivom „Život ili cijepljenje“ čiji osnivatelji žele informirati javnost o potencijalnoj štetnosti cijepljenja kako bi se sadašnji zakon promijenio i kako bi svaki pojedinac samostalno mogao donositi odluke o svom zdravlju za sebe i za svoju djecu a ne pod prisilom zakona za kojeg smatraju da nije u skladu s demokracijom.

U većini razvijenih zemalja cijepljenje je još uvijek obavezno međutim postoje iznimke kao što su Njemačka, Austrija, Švicarska i Japan gdje cijepljenje nije zakonom propisano i gdje svaki roditelj sam odlučuje o tome da li želi cijepiti svoju djecu. Web stranica udruge „Život ili cijepljenje“ sadrži brojne intervjue i tekstove pobornika antivakcinalnog pokreta među kojima je i članak dr. Lidije Gajski u kojem ona opširno iznosi činjenice koje potvrđuju sumnje o štetnosti cjepiva te kojim je potaknula debate o ovoj kontroverznoj temi unutra medicinske struke u Hrvatskoj ali i naišla na osudu i kritike.

Argumenti protivnika cijepljenja od početka 20.stoljeća do danas nisu se puno promijenili, te uglavnom ističu toksičnost cjepiva, nedostatak potrebe za cijepljenjem i financijski motivirane proizvođače koji kontroliraju medicinsku struku i političke vrhove zemalja a koji zakonom određuju obaveznost cijepljenja. Jedan od ciljeva antivakcinalnog pokreta jest dokazati da su cjepiva beskorisna a tu tezu podržava i istraživanje dr. Viere Scheibner koja je proučila 60000 stranica medicinskih istraživanja te tvrdi da je dokumentirana činjenica da je indeks smrtnosti bolesti poput ospica, hripavca i rubeole pao za 90 % prije nego što je bilo kakvo cjepivo uvedeno. Ovu njezinu tvrdnju podržavaju mnoga druga istraživanja i mnogi stručnjaci i aktivisti diljem svijeta kao što su Anita Petek – Dimmer ili Dr. Sherri J Tenpenny koja u svom videu objašnjava zašto stvaranje antitijela u organizmu nakon cijepljenja nije dokaz da smo cijepljenjem zaštićeni od zaraznih bolesti. Jedan od primjera koji se često spominje u korist ovoj tezi je epidemija hripavca koja je izbila u Švedskoj u kasnim 1970.-ima kada je 84% populacije bilo cijepljeno a najmanje isti postotak oboljelih je bio cijepljen. Kao objašnjenje ove epidemije farmaceutska industrija ponudila je teoriju „imuniteta krda“ te su tvrdili da najmanje 95% populacije treba biti cijepljeno kako bi spriječili epidemiju a tu teoriju opovrgavaju mnoge kasnije epidemije među kojima je i epidemija ospica koja je izbila u Texasu 1985. gdje je rigorozno provedeno cijepljenje na 99% djece.

Ukoliko proučite grafove objavljenje od strane službenih medicinskih udruženje i državnih organa primijetiti ćete da se redovito u prilog njihovih tvrdnji o korisnosti cjepiva prikazuju podaci o smrtnosti od godine kada je cjepivo uvedeno a koji ne prikazuju veliki pad smrtnosti od pojedine bolesti koji se dogodio godinama prije nego što je bilo kakvo cjepivo uvedeno.

Drugi glavni cilj antivakcinalnog pokreta je dokazati i informirati javnost o potencijalnoj štetnosti cjepiva. Dr. Harris Coulter svjetski poznati medicinski povjesničar tvrdi kako je mogućnost da dijete dobije ozbiljna oštećenja od cjepiva 1:5 ili 6.

Prema mišljenju većine pripadnika antivakcinalnog pokreta moguće štetne posljedice cijepljenja su sljedeće:

- održavaju stopu smrtnosti bolesti koje se bez cjepiva bila u padu

- uzrokuju neurološke poremećaje i oštećenja poput autizma, dječje paralize, poremećaja u učenju, oštećenja mozga, itd.

- uzrokuju SIDS ili smrti u kolijevci

- uzrokuju autoimune reakcije/bolesti

- uzrokuju teške bolesti srca i rak

- uzrokuju Alzheimerovu bolest

- uzrokuju stvaranje novih životinjskih i ljudskih bolesti prijenosom patogena između različitih vrsta

- kontaminiraju DNK

Kao glavni razlog za ovakve sumnje navodi se sastav cjepiva. Većina cjepiva naime sadrži ubijene viruse i bakterije dobivene iz stanica životinjskih organa (pseći bubreg, zečji mozak, kokošje jaje) a kako bi se potaknula pojačana reakcija imunološkog sustava protiv tih organizama proizvođači u cjepiva dodaju jake imunostimulacijske tvari poput skvalena, aluminija, lipopolisaharida, živine derivate (thiomersal), formaldehid itd.

Dodaci u cjepivima kao što su derivati žive ili aluminija po mišljenju mnogih stručnjaka koji podržavaju antivakcinalni pokret mogu uzrokovati autizam, Alzhaimerovu bolest, astmu i alergije dok se kad je riječ o umrtvljenim virusima i bakterijama u cjepivima sumnja da izazivaju bolesti koje bi trebali spriječiti. Stručnjaci ovakvo mišljenje opravdavaju činjenicom da u normalnim okolnostima većina virusa ulazi u organizam preko sluznice nosa, usta, plućnih kanala ili probavnog trakta dok se kod cijepljenja virus ubrizgava direktno u krv te organizam ima smanjenu mogućnost zaštite. Na taj način cjepiva uzrokuju zarazne bolesti kojih bez cjepiva više ne bi bilo.

Jedan od dokaza koji kako tvrde pripadnici antivakcinalnog pokreta ide u prilog tezi da cjepiva uzrokuju SIDS (sindrom iznenadne dojenačke smrti) je potpun nestanak SIDS-a u Japanu koji se dogodio nakon promjene zakona kojim se pomaknula dobna granica za cijepljenje djece iza navršene druge godine života. S druge strane sumnje da cjepiva (odnosno derivati žive u cjepivima) uzrokuju autizam baziraju se uglavnom na činjenici da autizam nije postojao prije pojave cjepiva i da još uvijek ne postoji među Amišima koji se nikada ne cijepe. Reakcija medicinske struke na ovu temu jako je žustra te se na ovu temu može pronaći velik broj tekstova koji opovrgavaju ovakve stavove ali istodobno moguće je pronaći i velik broj tekstova objavljenih od strane roditelja djece s autizmom koji podržavaju antivakcinalni pokret. Nadalje, mnogi liječnici povezuju čak i pojavu raka sa cijepljenjem pa tako dr. Forbes Laurie iz Metropolitanske bolnice za rak u Londonu tvrdi da je razlog za povećanje učestalosti raka upravo masovno obavezno cijepljenje.

S obzirom da se većina medicinske struke službeno još uvijek slaže da su cjepiva korisna i sigurna teško je promijeniti uvjerenja koja imamo čitav život i prikloniti se alternativnim strujanjima te riskirati zdravlje svog djeteta ne cijepljenjem ako nismo sasvim sigurni u ispravnost svoje odluke. Upravo iz tog razloga ovaj tekst nije napisan kao pokušaj uvjeravanja da svoje dijete ne biste trebali cijepiti već je sličan cilju udruge „Život ili cijepljenje“ te podržava potrebu za informiranjem i potrebu za izmjenom postojećeg zakona.

Mišljenja sam da bi u demokratski uređenoj državi svatko trebao sam odučiti o tome da li želi cijepiti sebe ili svoje dijete bez da ga zbog toga državne institucije i okolina proglase nepodobnim roditeljem ili teoretičarom zavjere koji širi paniku. Pravo na informiranost i pravo na slobodu izbora kada je u pitanju naše zdravlje i zdravlje naše djece trebalo bi biti naše ustavno pravo, a da ideja nije suluda dokazuju i razvijene zemlje prethodno spomenute a u kojima ta sloboda postoji bez straha od masovnih epidemija zaraznih bolesti.

Za Portal svijesti: Kristina Podgajski